Irod nad Irodom42BITEF08
Četvoro glumaca, u vrlo dobroj formi,
subotičkog teatra "Deže Kostolanji", kojima, kao i teatrom, upravlja
poznanik Bitefa, Andraš Urban, pokazali su "retropolitičku akciju sa
plesom i muzikom", po "Bukovskim elegijama" Bertolda Brehta.
Nije
sigurno da smo, na Maloj sceni Beogradskog dramskog pozorišta, videli
baš Brehta, sa njegovim songovima Kurta Vajla i znanim W efektom
otuđenja. No, Andraš Urban, reditelj koji je već mnogo puta pokazao
svoju stvarnu originalnost u čitanju pozorišta ("Hamlet", "Urbi et
orbi", "Sabirni centar"), prikazao je "Bukovske legende" kao panoptikum
nasilja i potlačenih, prauzroke subordinacije, kojoj je koren u nemoći.
Sa
scene je evidentno, dopro miris straha, panike, napuštenosti,
gubitka... Angažman u takoreći dramskoj formi bio je blizak Brehtu, no,
ovoga puta je njegova neobična estetika bila pokazana fizičkim teatrom,
na dobar način.
Ono što je stvarno plemenito u Urbanovoj
predstavi je iskorak iz intimnog, unutrašnjeg, treperavog u ništa, jer
okolo je samo ništavilo. Osim političkog programa, drugog programa u
ljudskom životu nema. Poništen je nasiljem, naređivanjem, nasiljem. Goli
život je postao fizička kategorija, duša, pusta i uništena, samo je
treptaj straha i panike.
I šta su gledaoci, koji jedino Brehta
zanimaju, mogli da preduzmu posle gledanja "The Harcore Machine"? Šta
mogu da promene, videvši kako je situacija strašna? Gde je prostor
njihove mogućne reakcije?
Taj odgovor ne znamo. I ako smo uvideli
svu strahotu odsustva ljudskosti, ljubavi, duše, nemamo gde to da
ispoljimo. Svi mogućni prostori su već zagušeni našim vapajima. I, šta?
Ništa.
Ova interesantna, vrlo dobro zamišljena, odlično izvedena
predstava, moderna u svojoj brehtijanskoj unutrašnjosti, postala je sebi
svrha, dobra radionica teatra koji prekoračuje granice aristotelovske
umetnosti.
Glumci teatra "Deže Kostolanji" su Marta Bereš, Arpad
Mesaroš, Imre Elek Mikeš i Andrea Erdelj. Scenski pokret je delo
Henrieta Varga.
Dragana Bošković (
Danas, 30.09.2008.)