Irod nad Irodom42BITEF08
Četvoro glumaca, u vrlo dobroj formi, subotičkog teatra "Deže Kostolanji", kojima, kao i teatrom, upravlja poznanik Bitefa, Andraš Urban, pokazali su "retropolitičku akciju sa plesom i muzikom", po "Bukovskim elegijama" Bertolda Brehta.
Nije sigurno da smo, na Maloj sceni Beogradskog dramskog pozorišta, videli baš Brehta, sa njegovim songovima Kurta Vajla i znanim W efektom otuđenja. No, Andraš Urban, reditelj koji je već mnogo puta pokazao svoju stvarnu originalnost u čitanju pozorišta ("Hamlet", "Urbi et orbi", "Sabirni centar"), prikazao je "Bukovske legende" kao panoptikum nasilja i potlačenih, prauzroke subordinacije, kojoj je koren u nemoći.
Sa scene je evidentno, dopro miris straha, panike, napuštenosti, gubitka... Angažman u takoreći dramskoj formi bio je blizak Brehtu, no, ovoga puta je njegova neobična estetika bila pokazana fizičkim teatrom, na dobar način.
Ono što je stvarno plemenito u Urbanovoj predstavi je iskorak iz intimnog, unutrašnjeg, treperavog u ništa, jer okolo je samo ništavilo. Osim političkog programa, drugog programa u ljudskom životu nema. Poništen je nasiljem, naređivanjem, nasiljem. Goli život je postao fizička kategorija, duša, pusta i uništena, samo je treptaj straha i panike.
I šta su gledaoci, koji jedino Brehta zanimaju, mogli da preduzmu posle gledanja "The Harcore Machine"? Šta mogu da promene, videvši kako je situacija strašna? Gde je prostor njihove mogućne reakcije?
Taj odgovor ne znamo. I ako smo uvideli svu strahotu odsustva ljudskosti, ljubavi, duše, nemamo gde to da ispoljimo. Svi mogućni prostori su već zagušeni našim vapajima. I, šta? Ništa.
Ova interesantna, vrlo dobro zamišljena, odlično izvedena predstava, moderna u svojoj brehtijanskoj unutrašnjosti, postala je sebi svrha, dobra radionica teatra koji prekoračuje granice aristotelovske umetnosti.
Glumci teatra "Deže Kostolanji" su Marta Bereš, Arpad Mesaroš, Imre Elek Mikeš i Andrea Erdelj. Scenski pokret je delo Henrieta Varga.
Dragana Bošković (
Danas, 30.09.2008.)
